Prevencija trgovine djecom iz rizičnih skupina

Projekat: PREVENCIJA TRGOVINE LJUDIMA IZ RIZIČNIH SKUPINA

Implementator: Fondacija bosanskohercegovačka inicijativa žena

Donator: CRS

Autorica priče:  Aida Salčinović

BORBA PROTIV TRGOVINE  DJECOM

“Da li si ti sad za mene poznata ili nepoznata osoba?” Ovo je dilema osmogodišnjaka s Kosova upućena  edukatorici koja je s grupom maloljetnika u jednom izbjegličkom centru u BiH upravo završavala specijalnu edukativnu društvenu igru “Čovječe ne ljuti se”.

 

Već na osnovu ovog, jednog pitanja, jasno je da je dječaka ova igra potakla na razmišljanje. Nije on jedini primjer. I mnoga druga djeca su shvatila opasnost i upozorena da među nepoznatim osobama postoje zli ljudi. Nažalost, nerijetko im mogu u potpunosti promijeniti život.

 

Ali krenimo redom. Igru je osmislio tim Fondacije bosanskohercegovačka inicijativa žena prema  ideji Marijane Dinek, izvršne direktorice Fondacije, i suradnica Diana Riđić, psihologinje, Ljubice Ostojić, književnice – autorice priče o baki Hani  i  djevojčici Nerici i Ivane Brkić,  dizajnerice. Spriječiti da neka od te djece, ili njihovih prijatelja, postanu žrtve trgovine ljudima, osnovni je cilj ove igrice. Njihovi edukatori su je igrali s djecom koja imaju status izbjeglice širom BiH. Neka od njih smještena su privatno, neka u izbjegličke ili azilantski centar. Oduševljenje igrom i interesiranje temom je podjednako kod sviju. Već tokom igre, ali i nakon nje otvaraju se mnoga pitanja ali i dileme koje im o problemu trgovine ljudima treba razjasniti.

Igra počinje pričom o baki Hani i djevojčici Nerici. Njihov razgovor su djeci poruke i osnovna vodilja u igri “Čovječe ne ljuti se”. Nekim, osobito pažljivijim, dovoljna da i prije aktivne igre shvate da opasnost ponekad vreba i iza nazgled prijateljskog gesta. Naime, Nerica koja nema svoju baku, a roditelji su joj na poslu, svakodnevno se druži s Hanom. Hana koja opet nema unuku jer joj je sin tamo odakle se dolazi s tri aviona. Djevojčica jednog dana ispriča baki da je neki nepoznati čovjek pozvao u podrum, ali je naišao susjed pa je on brzo otišao. Baka se jako iznervirala i rekla joj da od nepoznatih nikad, baš nikad ne uzima ništa.

Mališani koji su sve pažljivije slušali priču počinju reagirati. Pitanja pljušte.

 

“Zašto? Šta da joj je ponudio čokoladu... možda i novac?” Gledaju začuđeno i slušaju nastavak priče u kojoj baka Hana objašnjava Nerici da s nepoznatim ne smije ići bilo kud. Čak ni ako kažu da je vode mami i tati. U daljem razgovoru djevojčica joj ispriča i da je neki drugi nepoznati čovjek zvao njenu rođaku, koja ide u peti razred, da je svojim lijepim autom odveze od škole do kuće. Izgubio se kad je naišla njena razrednica. Vidno iznervirana baka Hana ju je upozorila da oko nas postoji i mnogo zlih ljudi. Od onih koji su dobri ne razlikuju se ni po čemu. Ipak, oni djeci mogu uraditi najgore stvari. Ispričala joj je da ih mogu ukrasti, prodati, mučiti, ubiti. Jednostavno, unesrećiti ih i prekinuti im djetinjstvo.

 

Posmatram sve zabrinutija lica ovih djevojčica i dječaka. Onom osmogodišnjaku s Kosova je dilema kako znati ko im je poznat, a ko nepoznat, kad oni ionako nikog neznaju dobro? I tu počinju pričati. Neki o dilemama drugi o sopstvenim iskustvima. Dvanaestogodišnjakinji je stariji dječak pred školom nudio čokoladu, ali je ona pobjegla. Sedmogodišnjakinja je nepoznatoj ženi iz komšiluka kupila kruh i dobila od nje nagradu u novcu... Uočljivo je da djeca već sad zajednički uočavaju i greške i dobre reakcije. Shvataju da su pogriješili ako su otišli u kuću nepoznatih ili nisu pitali roditelje. I mada svaki od njih živi ispod granice siromaštva shvatili su da niti jedna čokolada, vožnja automobilom ili bilo koja druga nagrada nije vrijedna nikakvog,  pa ni najmanjeg zla koje im se moglo desiti.

 

Mali igrači su sada spremni i za nastavak igre. Okupljani su oko table na kojoj naizmjenično bacaju kockicu i ovisno od dobijenog broja, za toliko polja pomijeraju svaki svoju figuricu.

Ovisno od dostignute pozicije, za svakog od njih je i novo pitanje. Odgovori, sve sigurniji. Sa nepoznatim nikad i nigdje. Ni zbog filma, ni zbog crtanih filmova, ni zbog video igrica, ni da ti nešto pokaže, ni da mu nešto pomogneš, ni da te vozi autom ili motorom, ni da ti kupi sladoled ili čokoladu, ni da...  Svi su složni da će, ukoliko se njima ili njihovim prijateljima i desi bilo koji od ovih ili sličnih poziva, obavijestiti roditelje ili nekog starijeg.

 

KOMENTARI DJECE:

 

Ova nam priča govori o dvije osobe koje su usamljene i koje se druže svakog dana. Nericini roditelji su uvijek zauzeti, a baka Hana nema nikoga. Prava poruka priče je u tome da se uvijek trebamo paziti i ne razgovarati s nepoznatim jer u današnjem dobu vlada nasilje. Nikad ne trebamo vjerovati nepoznatim ljudima jer nam oni mogu uništiti život, odvojiti nas od svojih najmilijih, ubiti. Trebamo biti svjesni da ima zlih ljudi koji nam žele zlo. M.T. 14 godina

Ako u blizini nema poznatih osoba, a stane mi neko sa autom, onda gledam da pobjegnem. G.V. 13 godina

 

Ne volim da kontaktiram s nepoznatim osobama. S.V. 16 godina

 

Izbjegavam uzimati bilo šta od nepoznatih osoba. S.B. 14 godina

 

Ja bi pobjegao kad bi me zvao nepoznati čovjek. K.A. 12 godina

 

Mene je nepoznati čovjek jednom poslao da nešto odnesem i platio mi. A.G. 12 godina

Ovo je istinita priča iz BiH koja je zemlja odredišta, tranzita i sve više zemlja porijekla trgovine ljudima. Paralelno sa evidentnim smanjenjem broja žrtava iz drugih zemalja kojim se u BiH trguje, raste broj građana BiH koji su žrtve trgovine radi seksualne eksploatacije. Među njima je i zabrinjavajuće veliki broj maloljetnika. Registrirani su i prisilni rad, ugovoreni brakovi... Nažalost, stalno se povećava i broj djece obuhvaćene organiziranim prosjačenjem. Evidentno je da su sada i metode te trgovine suptilnije. Žrtve seksualne eksploatacije nisu više u barovima i motelima, već u privatnim stanovima. Zbog tog ih je sada mnogo teže otkriti. Činjenica je da su u BiH u cilju suzbijanja ove pošasti, usvojeni propisi, zakoni, planovi i procedure usmjerene na krivično gonjenje trgovaca ljudima, ali i pružanje pomoći i zaštite žrtvama trgovine i njihovim obiteljima. E, upravo je to izazov ovog projekta Fondacije. Podizanje svijesti i obrazovanje svake nove generacije djece o opasnostima od trgovine ljudima. Pored ostalih ciljnih skupina, radimo sa manjinskim grupama i djecom koja ne pohađaju školu jer je evidentno da su upravo oni, zbog osiromašenosti i diskriminacije, glavna meta trgovaca ljudima. Svjesni smo i da je u suzbijanje ove vrste nasilja nad djecom nužan multidisciplinaran pristup. Zato uključujemo i mnoge stručnjake iz institucija koje rade s djecom koja ne pohađaju školu, ali i nastavnike, socijalne radnike, policiju.  Cijenimo da su svi oni od suštinske važnosti u sprječavanju širenja trgovine ljudima. Na temelju dugogodišnjeg iskustva u radu sa djecom izbjeglicama, tražiteljima azila, raseljenima, tim stručnnjaka Fondacije osmilio je vlastiti model prevencije, a jedan od njih je i društvena igra “Čovječe ne ljuti se” koju  koriste uz odobrenje Fondacije neke internacionalne i lokalne NVO-e, škole, vrtići... itd.  Ova priča je upravo o toj igri, dobroj praksi i iskustvima zabilježenim u  radu s djecom iz marginaliziranih skupina, ali i prije svega o neophodnosti da se ova i slične aktivnosti nastave i obuhvati što veći broj bosanskohercegovačkih mališana. To je taj naš cilj u sprječavanju zla koje se zove trgovina ljudima.

Kalendar aktivnosti

June 2017
S M T W T F S
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 1

Pretraga

Donatori

 

The United Nation Refugee Agency